Službeni web dnevnik
Vlatka Pokos
Blog - srpanj 2007
petak, srpanj 27, 2007
Ovih dana nalazim se u Umagu, na Studena Croatia Openu! Ovdje je, jednom riječju, fenomenalno! Malo radim, a uglavnom uživam u pogledu: što na sjajan tenis, što na zgodne
frajere koji šeću goli do pojasa, pokazujući pločice na trbuhu. Bez šale, organizacija je sjajna, ljudi zanimljivi, vrijeme lijepo a zabava svakodnevna. Prvi put gledam vrhunski tenis uživo
i moram reći da je neusporedivo bolje nego na televiziji. Mislim da ću postati redoviti gost ovog turnira.

Uspijevam zaboraviti na trenutak ono što mi se dogodilo. Željela bih biti malo manje ozbiljna na ovom blogu, jer šaliti se na svoj račun definitivno pomaže. Ipak, imam potrebu pričati
i o nekim ozbiljnim stvarima. Vratimo se malo u ne tako davnu prošlost. Izbačena sam na ulicu, bez milosti i osobnih stvari. Bez ičega. Osim mojih prijatelja i brojnih nepoznatih ljudi, tko mi je priskočio u pomoć? Što su za mene učinile institucije, udruge, pa makar deklarativno?

NIŠTA. JEDNO VELIKO NIŠTA!

Teško je biti optimističan i vjerovati u bolju budućnost u državi u kojoj prava imaš samo na papiru. Zasad nije učinjeno gotovo ništa da se ona i ostvare. Nije važno radi li se o meni ili o bilo kojoj drugoj ženi, poznatoj ili nepoznatoj. Ovdje možeš biti biti izbačen na ulicu i neće se dogoditi ništa značajno. Za tebe. A ti moraš preživjeti. Ja, srećom, to uspješno radim, zahvaljujući mom poslu. A što je sa svim onim ženama bez posla, pomoći, utjecajnih prijatelja i npr. sa dvoje djece? Što se događa s njima kad se nađu u mojoj situaciji?! Toplo se nadam da im pomažu ženske udruge, koje nisu pokazale nimalo solidarnosti, pa čak me kao javnu osobu nisu pokušale iskoristiti za postizanje vlastitih, bolje reći, općih ciljeva. Tek mi je u emisiji Latinica putem etera ponuđena pomoć, na čemu sam zahvalna.

Opet sam jako ozbiljna, ali ovo je ozbiljna tema i problem. I doista bih bila sretna da se pomoću mog primjera aktualizira pitanje temeljnih ženskih pa i ljudskih prava u ovoj zemlji! I ne zaboravite, ovo se ne događa samo drugima!

Toliko za danas. Toplo vas pozdravljam!
vlatkapokos @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 150 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 25, 2007
U ovom trenutku ni ne znam što ću napisati, niti kako bih započela, jer mi je prvi put da se na ovaj način obraćam javnosti.
Zašto sam odlučila konačno sama nešto reći o sebi?
S obzirom na sve što mi se dogodilo i što mi se još uvijek događa tijekom posljednja dva mjeseca te s obzirom na sve što je napisano, rečeno i vrlo često izmišljeno od strane ljudi koji me, u stvari, ni ne poznaju, poželjela sam „moj slučaj“ na ovaj način približiti ljudima i progovoriti vlastitim riječima. Konačno.

Ne znam, možda sam za prvi put previše ozbiljna, ali prečesto sam bila krivo interpretirana, da ne spominjem sve izmišljotine koje sam morala pročitati o sebi, imajući osjećaj da čitam o nekoj drugoj osobi koja slučajno nosi moje ime. Ali, to je vjerojatno sudbina svih osoba koje se bave ovim poslom, u svijetu u kojem mediji funkcioniraju kako funkcioniraju.
Dakle, u svakom slučaju, prolazim najteže razdoblje u svom životu, a ono dobro što se izrodilo iz svega je puno posla.
Hvala Bogu, svi su se konačno sjetili da znam ponešto i raditi.

Puno putujem, nastupam, dobivam puno pozitivne energije od ljudi i to me čini jako sretnom te mi pomaže da preživim. Možda zvuči patetično, ali doista je istina.
Upravo zbog toga želim i ovim putem zahvaliti ljudima. Već dugo nisam osjećala na sceni toliko topline i podrške, toliko pozitivne energije. Osobito na petak 13-ti u Rijeci. Imali smo tehničkih problema, dva puta je nestalo struje, ali ništa nas nije moglo zbuniti. Publika je bila odlično raspoložena, nije se mogao čuti niti jedan uzvik neodobravanja ili ljutnje, svi su se zabavljali do kasno u noć. I to je divno, jer priredba je imala humanitarni karakter: sakupljali smo novac za Udrugu slijepih Primorsko-goranske Županije.

I šećer za kraj:
Beskrajno sam ponosna i sretna zbog suradnje s grupom Connect i pjesme „Bili smo skupa“, koja je već, usudit ću se reći, hit. Dečki su preslatki, mladi... baš sam počašćena što pjevam s njima. A eto, ispunio mi se i životni san: VRTE ME NA OTVORENOM RADIJU! Nastup u Papayi 18.07.2007. bio je super. Ljudi su reagirali odlično, mnogi su mi kasnije prilazili i izražavali mi podršku, što zbog pjesme, što zbog moje situacije. Hvala im svima, zaista!

Toliko za prvi put, čujemo se!
vlatkapokos @ 10:00 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
Bloger
bloger
Mp3
 
 
Index.hr
Nema zapisa.